26

ponedjeljak

siječanj

2015

Coca Cola i očuvanje prirodnih zaliha vode???

Coca Cola je multinacionalna kompanija koja radi na očuvanju prirodnih zaliha vode i smanjenju vlastite potrošnje vode. U njihovom izvješću (možete pronaći na: Izvješće o vodi )naveli su da je 2013. korišteno 2,08 litara vode za 1 litru jednog proizvoda. Jedna Coca Cola punionica koristi oko 300,000 kubnih metara vode godišnje ili oko 830 dnevno.


Cilj je vratiti istu količinu vode korištenu u proizvodima i u proizvodnji, natrag u zajednicu i prirodu iz koje je i potekla. Coca Cola kompanija tvrdi da su trenutno na dobrom putu da to i postignu. Procjenjuje se da je 2013. oko 108.5 milijardi litara što je oko je 68% obujma njihovih napitaka, vratilo u zajednice i prirodu, putem 509 projekata u preko 100 zemalja svijeta.

Coca Cola tvrdi da su joj ljudi i zajednice u kojima posluje važni, pa su tako potrošili $600.000 za obnovu zaliha vode u sedam zajednica u Meksiku. Kad je 2013. potres zahvatio provinciju Sichuan u Kini, lokalna punionica je donirala 2.4 milijuna boca vode pogođenom području.

Ljudsko pravo na vodu: Coca Cola je iznijela snažnu izjavu da podupire rezoluciju Ujedinjenih naroda i tako službeno priznala ljudsko pravo na vodu i odvodnju.

Što se onda dogodilo u Indiji???



Višegodišnji prosvjedi lokalnog stanovništva su prisilili lokalne vlasti da 2014. zatvore Coca Cola punionicu u sjevernoj provinciji Uttar Pradesh, u Indiji. Prosvjednici su optuživali punionicu za velike nestašice vode i za onečišćenje podzemnih voda. Vlasti su obznanile da punionica izvlači previše čiste vode iz podzemnih izvora. Takva praksa je dovela do pada razine vode ispod kritične točke. To je razbjesnilo lokalno stanovništvo koje se pretežito bavi poljoprivredom. Punionica je također optužena za onečišćenje okoliša.

Već je jednom prije u Indiji bila zatvorena jedna Coca Cola punionica zbog jednakih optužbi. Indija je jedno od najbrže rastućih tržišta Coca Cole. Punionica koja je zatvorena je bila u središtu protesta godinama.

Odgovor Coca Cola kompanije na ovaj slučaj: „ … we are not allowed or even asked to present any facts or explain our position. We recognise that water is critical to our business as integral to comunity needs and therefore we have a shared interest in the sustainability of water resources.“

Coca Cola kompanija tvrdi da iako su globalna kompanija, da je njihov način poslovanja na lokalnoj razini. U većini slučajeva prodaju svoje proizvode na tržištima na kojima ih i proizvode, a to svakako čine u Indiji jer je to jedno od njihovih najbrže rastućih tržišta. No zašto onda zanemaruju potrebe lokalnog stanovništva i izbjegavaju ekološke propise u slabije razvijenim zemljama koje postaju njihova najveća tržišta!?

18

nedjelja

siječanj

2015

Babybonus!

Babybonus zapravo je tek jedan od zanimljivih programa tvrtke dm, jednog od najvećih drogerijskih lanaca u srednjoj i jugoistočnoj Europi, kojim ona promiče društvenu odgovornost ne samo kao nezaobilazni dio suvremenog poslovanja, već i kao jedan od fokusa tvrtke. U Hrvatskoj je pokrenut početkom 2004. godine, a ideja je u potpori obiteljima na način da tijekom prvih godina djetetova života roditelji primaju uistinu korisne savjete i informacije o odrastanju djeteta, kao i besplatne proizvode te nemale popuste pri kupovini ne samo u dm-u vec i kod partnera dm babybonusa. Svaka novorođena beba uključena u program daruje se paketom pelena babylove.





DM se od 2007. do 2011. godine uključio u projekt "Prijatelj djece" te je tako za svaku prijavu roditelja u program babybonus izdvajao 20 kuna. Prikupljena sredstva svake godine donirana su za potrebe rodilišta u Republici Hrvatskoj.

Vinkovačko je rodilište 2008. godine primilo 299.160,00 kn, rodilište Opće bolnice dr. Ivo Pedišić u Sisku 2009. 335.700,00 kn dok su 2011. godine sredstva prikupljana pune dvije godine donirana za nabavu tandemskog spektrometra masa (dijagnostičkog uređaja vrijednog 1,8 milijuna kuna kojim je omogućeno rano otkrivanje velikog spektra nasljednih bolesti novorođenčadi) KBC-u Rebro, za potrebe svih rodilišta u Hrvatskoj.

12

ponedjeljak

siječanj

2015

GREENWASHING - DA LI JE ZELENA NOVA CRNA MARKETINGA I OGLAŠAVANJA?

Konzervativne procjene navode da će "zeleno" tržište do 2022. vrijediti čak 180 milijardi funta. "Zeleni" proizvodi traže se i kupuju, potrošači očekuju da kompanije budu "zelene", one pak strastvene tvrde da to jesu, pa i nude takve proizvode. Ipak, prečesto ih takvima samo prikazuju. – to je "greenwashing“.

Termin podrazumijeva izradu varljivih PR oglasa koji ciljaju na poboljšanje imidža kompanije, dok ona istovremeno ne poduzima ništa vezano uz brigu za okolinu, ili čak radi potpuno suprotno. To je zapravo oblik manipulacije koju koriste PR agencije da bi se stvorila percepcija o ekološkoj odgovornosti organizacije.
Engleska kovanica „greenwashing“ najprimjerenije bi se mogla prevesti hrvatskom kovanicom „ekomanipulacija“.
Tim takozvanim greenwasherima briga o okolini nije dio misije i vizije već potez kojim popravljaju svoju sliku u javnosti, čista promocija.




Mnogo je primjera „greenwasha“. Primjerice Persilova kampanja ‘Prljavština je dobra’ isticala je kako nije loše da se djeca zaprljaju jer je to samo dio odrastanja te da će Persil ionako sve oprati. Naime, ako niste znali, češća uporaba deterdženta ekološki je dobra.(laze nono??!)
Bosch je iskoristio prikazivanje filma ‘WALL.E’, o robotu koji čisti Zemlju koju su ljudi napustili zbog onečišćenja, te u svojoj kampanji ‘Spasioci planeta’ implicirao da njihovi proizvodi uistinu spašavaju planet.
British Petrol pokrenuo je imidž-kampanju naglasivši svoju predanost istraživanju alternativne tehnologije dok istodobno proizvodi CO2 koliko i cijela Velika Britanija.

Da li je "zeleno" zaista "zeleno"?

Da se ne može postići potpun konsenzus o tome što je ‘zeleno’, pokazuju i primjeri Toyote i Virgina. Dok ih jedni smatraju ‘greenwashom’, drugi ih smatraju istinskim naporima u pravom smjeru. Toyota je jedan od rijetkih članova auto industrije koji ima "zelen" imidž. Za to je uvelike zaslužan prvi serijski hibrid - Prius - koji je s potrošnjom od 104 grama CO2 po kilometru drugi ‘najštedljiviji’ automobil nakon Honde Insight.
Ista je ta Toyota pak na Frankfurt Motor Showu 2001. predstavila svoj koncept ES3 koji je trošio 2,7 litara na 100 kilometara ili upola manje od modela Prius. Međutim od tada više nitko nije čuo za njega.zaliven
Virgin Atlantic je objavio da će biti prva zrakoplovna kompanija koja na svojim letovima rabiti mješavinu biogoriva, tj. kokosova ulja (20%) i kerozina (80%). Je li riječ o pozitivnom pomaku ili „greenwashu“, podložno je raznim prosudbama. Istodobno je Virgin Atlantic najavio povećanje sjedala u poslovnoj klasi koja zbog veće udobnosti putnika zauzimaju i više mjesta, što automatski znači povećanje štetne emisije po putniku. Samo jedan podatak za ilustraciju - avioni ionako proizvedu 7,4 milijuna tona CO2 na godinu.

Korporativni "greenwash" danas se provodi u većini organizacija i kod većine proizvoda. Najčešće se rabi u oglašavanju i odnosima s javnošću. Jedan od izazova ‘zelenog’ marketinga jest uspostaviti standarde i postići javni konsenzus o tome što je istinski "zeleno". To je pogotovo važno kad se uzme u obzir poražavajući podatak da i mediji, koji imaju jednu od ključnih uloga, nisu svjesni štetne prakse ili je ignoriraju. Primjer koji ukazuje na nepoznavanje ovog problema jer da samo tri od 39 medija na kojima je provedeno istraživanje u Velikoj Britaniji, a među kojima su bili i ugledni listovi poput Timesa, Financial Timesa, Independenta, znaju za pojam "greenwash" i njegovu problematiku.


EVO NEKOLIKO SAVJETA KAKO UOČITI GREENWASHING:

1. termini kao što su eco-friendly ili u duhu našeg jezika ekološki prihvatljivi
2. osim na proizvod (njegovu ekološku prihvatljivost) razmislite i o tvornici u kojoj je proizveden i njenim standardima (primjerice žarulja koja štedi struju može biti proizvedena u tvornici koja pušta toksični otpad)
3. Sugestivne slike kao što je primjerice zeleni list pored nekog štetnog kemijskog sredstva za komarce
4. Nerelevantne tvrdnje kao što je isticanje papirne ambalaže koja se može reciklirati dok je sastav proizvoda potpuno neekološki
5. Nevažne tvrdnje – npr. naglašavanje sitnih ‘zelenih’ atributa
6. Tvrdnja „Najbolji u svojoj klasi“ ne znači da kompanije poštuju ekološke standarde. Možda samo najmanje zagađuje od svih konkurenata, ali su zapravo svi veliki zagađivači
7. Nekredibilnost - primjer za nekredibilnost je ekološka cigareta, pozelenjivanje opasnog proizvoda neće ga učiniti manje štetnim. Upravo iz tog razloga cigarete ne mogu više biti nazvane „light“
8. Žargon tvrdnji – ukoliko ih može razumjeti samo znanstvenik, najčešće se nešto krije ispod površine
9. Imaginarne preporuke – vrlo često korišteni oblik reklame sa glumcima koji tvrde da su probali proizvod i preporučuju ga
10. Nedokazane tvrdnje – uvijek tražite činjenicu koja dokazuje tvrdnje
11. Potpuna laž odnosno neistinita tvrdnja ili podatak koju ćete najlakše uočiti ako potražite da li je negdje naveden izvor podataka



I dok hrvatsko tržište još uvijek čeka da se "zbroji", na Zapadu su "greenwasheri" uglavnom raskrinkani, a kompanije zaista shvaćaju da društveno odgovorno poslovanje nije marketinški trošak već ulaganje u budućnosti. Ako je suditi prema trendovima sa Zapada, kompanije zaista polako prepoznaju koristi od odgovornog poslovanja i shvaćaju da će brigom o okolini samo i isključivo zbog marketinga sebi učiniti medvjeđu uslugu.

Oznake: okoliš

21

nedjelja

prosinac

2014

Cirkularna ekonomija u Zagrebu „ne cirkulira“

Povećana potražnja za resursima i konkurencija dovele su do velikog pritiska na okoliš i potrebe za prelaskom na cirkularnu ekonomiju koja će očuvati okoliš, povećati učinkovitost i dodanu vrijednost proizvoda, značiti novi gospodarski rast i mogućnosti zapošljavanja te smanjiti količinu otpada, gotovo ga eliminirajući.

Cirkularna ekonomija odnosi se na industrijsko gospodarstvo koje je svjesno obnovljivo, nastoji iskorištavati obnovljive izvore energije (OIE), smanjuje i nastoji eliminirati upotrebu kemikalija i stvaranje otpada.



Europska unija snažno se opredijelila za cirkularnu ekonomiju. Važan segment u cirkularnoj ekonomiji je i gospodarenje otpadom koje ima značajnu ulogu u otvaranju novih radnih mjesta i kreiranju zelenih tehnologija.

Hrvatska do kraja 2018. godine mora uvesti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom što znači uvođenje razvrstavanja otpada, sanaciju odlagališta i izgradnju 13 centara za gospodarenje otpadom u RH. Recikliranjem komunalnog otpada moglo bi se uštedjeti pet milijardi kuna u idućih deset godina.

Nažalost, našoj zemlji to predstavlja veliki problem jer do sada nije postojao učinkovit sustav gospodarenja otpadom, a otpad se godinama samo gomilao i gomilao.


Jakuševac

Problem Jakuševca star je 50 godina, točnije od 1964. godine kada je na Jakuševac netko, ne pitajući, dopeljao prve „tačke“ smeća na Jakuševac. Od tada do danas se tamo nataložilo devet milijuna kubnih metara smeća.



Činjenica je da je stanovnicima Jakuševca, Hrelića, Mičevca, Dugava, Travnog, Utrina, Sopota, Zapruđa, Sloboštine....umanjena kvaliteta života zbog smetlišta koje je već trebalo biti zatvoreno i dobrim dijelom sanirano. Oni žive u neposrednoj blizini odlagališta i udišu otrovne plinove, godinama trpe nepodnošljivi smrad (pogotovo ljeti), te im je zbog svega toga umanjena tržišna vrijednost nekretnina ( koje naravno nitko ne želi ni kupiti ) ... na neki način su prisiljeni živjeti tamo i trpiti smrad!

Zagrebački gradski zastupnici donijeli su odluku o novčanoj naknadi za umanjenu kakvoću življenja na području Prudinec-Jakuševec. Riječ je o ukupno 13 milijuna kuna, a uvođenjem ove naknade se samo potvrđuje teza da se s „rješavanjem Jakuševca“ još nije ni počelo.

Njihovi problemi bi se konačno trebali riješiti do kraja 2018. kada bi se Jakuševac trebao zatvoriti i kada će se otvoriti novi centar za gospodarenje otpadom – koji će, nadamo se, biti efikasniji od dosadašnjeg.

Dugogodišnje zanemarivanje ovog problema rezultiralo je i ogromnim izdacima iz državnog proračuna koje, naravno, plaćaju sami građani kao porezni obveznici.

Da li je uistinu potrebno toliko vremena da se napokon nešto poduzme po tom pitanju? Većina zemalja EU se davnih dana opredjelila za cirkularnu ekonomiju, a po svemu sudeći, ispada da sami ništa ne bi ni poduzeli da to nije jedna od naših obaveza prema Europskoj uniji.


Bolnice ilegalno bacale opasan otpad

Vreće pune opasnog medicinskog otpada iz bolnica Rebro i Sestre milosrdnice ilegalno su u nekoliko navrata završile na odlagalištu otpada na Jakuševcu.

Prema obrazloženju Ministarstva zaštite okoliša, riječ je o opasnom bolničkom otpadu koji sadržava patogene mikroorganizme koji u konačnici mogu izazvati bolest ljudi i životinja i koji je zabranjeno odlagati bez prethodne obrade. Opasan otpad skriven u komunalnom otpadu pronašli su djelatnici Čistoće prilikom istovara na odlagalištu.

Otpad je navodno vraćen s Jakuševca zbog sumnje da se u njemu nalazi i infektivni medicinski otpad te je vraćen na mjesto nastanka radi provjere i sortiranja na pravilan način. Zbog ovih slučajeva nepravilnog rukovanja opasnim otpadom, iz Ministarstva su kazali da je u postupku pokretanje optužnih prijedloga protiv pravnih osoba – ustanova KBC Zagreb i KBC Sestre milosrdnice te odgovornih osoba u tim bolnicama.

Trebamo se zapitati kakvo je to društveno odgovorno poslovanje od strane bolnica koje bi trebale biti primjer društveno odgovornog poslovanja?


http://www.zelenazona.hr/home/wps/wcm/connect/zelena/zona/gospodarstvo/zeleni_poslovi/cirkularna-ekonomija-u-hrvatskoj

http://www.index.hr/tag/47457/jakusevac.aspx

http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/bolnice-ilegalno-bacale-opasan-infektivni-otpad-934961

13

subota

prosinac

2014

Gunter Pauli -autor biblije "Plave ekonomije" utemeljene na poštivanju Zemljinih ekosustava i čovječanstva

Tko je Gunter Pauli?

Gunter Pauli je čovjek čije ime treba zapamtiti budući da se smatra stvarateljem novih znanja i sustava djelovanja ekonomije.
Gunter Pauli belgijski je ekonomist, doktor znanosti, predavač na brojnim fakultetima, poduzetnik, vizionar, autor 20-ak stručnih knjiga i 34 bajke za djecu. Član je Rimskog kluba i Svjetske akademije umjetnosti i znanosti, moderator okruglog stola Nobelovaca. Bio je vlasnik 12 poduzeća od kojih je 10 poslovalo odlično, bavio se tehnologijom. Član je uprava i nadzornih odbora kompanija u Americi, Aziji i Latinskoj Americi. Stručnjak je za održiv razvoj i tehnologiju. Danas više nema niti jednu tvrtku jer ih je sve prodao i osnovao je Zero Emissions Research and Initiative koja potiče startup projekte diljem svijeta, a koji su inspirirani njegovom knjigom Plava ekonomija. Otac je trojice dječaka i jedne usvojene djevojčice Chido.
Plavom ekonomijom Gunter Pauli je ostvario značajan doprinos rješavanju pitanja kako nadvladati ekonomsku, ekološku i moralnu krizu. Rješenje je pronašao u prilagođavanju logike ekosustava ekonomskim modelima koji mogu uroditi održivim razvojem te zadovoljenju osnovnih potreba sviju.
Ideja oponašanja ekosustava razvila se nakon jedne velike tragedije. Naime, 80 ih godina 20. stoljeća Pauli je radio sa Ecoverom, europskim proizvođačem biorazgradivih sredstava za čišćenje. Kad su najveći proizvođači prihvatili njihov biorazgradivi sastojak-masne kiseline iz palminih ulja kao standardnu industrijsku zamjenu za petrokemijske surfaktante, to je znatno povećalo potražnju za tom alternativom. Mnogi su tada, osobito u Indoneziji bili potaknuti zamijeniti velike površine prašume nasadima palmi. Uništavanje prašume prouzročilo je gubitak najvećeg dijela staništa orangutana. Tako je na svoju žalost Pauli naučio da biorazgradivost i obnovljivost ne znače održivost.

Pauli se ogradio od vladajućeg modela ekonomije koji rezultira zatvaranjem radnih mjesta i uništava prirodu u cilju profita, a naziva ga crvenom ekonomijom.
Ograđuje se i od ekoloških rješenja koja uništavaju izvore prihoda najsiromašnijih i ugrožavaju životinjske i biljne vrste, a pripisuje ih zelenoj ekonomiji.
Nasuprot njima razvio je model tzv. plave ekonomije koji oponašajući učinkovitost ekosustava ne stvara otpad. Evo što o tome kaže u predgovoru knjizi: „Zamisli s kojima ćete se susresti u ovoj knjizi među najprivlačnijim su mogućnostima za ostvarenje konkurentne niskougljične i štedljive ekonomije 21. stoljeća. Potrebno je istaknuti da će neke od najvećih mogućnosti za stvaranje radnih mjesta proizaći iz oponašanja učinkovitosti ekosustava koji ne stvara otpad. Svijet prirode je, u svom svojem sjaju i raznolikosti, već spretno, neočekivano i na kontraintuitivne načine riješio mnoge probleme održivosti s kojima se čovječanstvo suočilo. Kad bi ljudska bića samo mogla shvatiti zapanjujuću kemiju, procese, strukture i ustrojstva koje su organizmi – od bakterija i mekušaca do gmazova i sisavaca – tisućljećima razvijali i iskušavali, možda bismo raspolagali novim i preobražajnim rješenjima za mnoge izazove s kojima se suočava šest milijardi ljudi ovog planeta, kojih će do 2050. godine biti više od devet milijardi.“

U svojoj knjizi Plava ekonomija Gunter je predstavio viziju kako u 10 godina na temelju 100 inovacija doći do 100 milijuna novih radnih mjesta.

Plavu ekonomiju prihvatila je nedavno španjolska vlada kao svoj put izlaska iz duboke krize, nakon što su bili impresionirani učincima koje je ovaj pristup ostvario na otoku El Hierro. Indonezija je također krenula u izradu strategije razvoja temeljem plave ekonomije. Također, guverneri centralnih banaka Afrike su zatražili prezentaciju plave ekonomije radi redefiniranja financijskog sektora koji bi trebao služiti ljudima, a ne kapitalu. Kina je plavu ekonomiju implementirala u svoj obrazovni sustav.

Promocija knjige gosp. Paulija bila je održana u Zagrebu na kojoj je on sam bio prisutan, a od predavača je bio nazočan i Predsjednik svjetske akademije znanosti i umjetnosti Dr. Ivo Šlaus. Gosp. Pauli je na pitanja o izlasku Hrvatske iz recesije ponudio nekoliko učinkovitih rješenja. Međutim, niti nakon dvije godine ništa nije napravljeno po pitanju idejnih rješenja, niti je u dosadašnjem predstavljanju vladinih politika razvoja igdje navedena Plava ekonomija.

http://www.obnovljivi.com/aktualno/1768-plava-ekonomija

http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=1065936

Pitanja za raspravu: Bi li Hrvatska trebala postupiti poput Španjolske i ostalih zemalja i usvojiti programe Plave ekonomije? Koje osobe bi trebale biti ključne za provođenje inovacija na nacionalnoj razini? Zašto Hrvatska već do sad nije usvojila Paulove prijedloge i koji bi razlozi mogli biti uzrok tome?








Tko je Tony Coppola?

Tony Coppola diplomirani je sociolog i predavač na jednom od američkih sveučilišta. Na jednom od svojih predavanja pričao je studentima o poslovanju svjetski poznate kompanije Bayer&Bayer.
Poduzeće je zbog potreba proizvodnje svojih proizvoda koristilo šećernu trsku , a kako su zemljišta na Haitiju bila pogodna i jako jeftina za tu vrstu proizvodnje Bayer cor. je na Haitiju kupilo većinu zemljišta i zaposlilo tamošnje stanovništvo ( Haiti je zemlja u kojoj se 70% stanovništva bavi poljoprivredom, uglavnom zemljoradnjom na niskoj razini, a 80% stanovništva živi u krajnjem siromaštvu). Ljudi koji su radili na navedenim plantažama i proizvodili šećernu trsku za poduzeće Bayer zarađivali su mizernih 60 centi dnevno!
Poduzeće Bayer umjesto da je djelovalo u smjeru da pomogne Haitskom gospodarstvu da se razvije, iskoristilo je njihovo siromaštvo i nezavidnu situaciju za svoju vlastitu korist.
Studenti koji su čuli priču profesora Coppola ostali su zatečeni u nedostatku senzibiliteta spram Haićana. Nekoliko trenutaka kasnije jedan student je upitao svog profesora: što mi tu možemo napraviti?

I nakon nekog vremena promišljanja imali su svoj jasan cilj i način kako će ga ostvariti!

I što mislite čega su se dosjetili?

Odlučili su sljedeće:
- sakupiti novac kako bi kupili jednu dionicu Bayer korporacije i njome iskoristiti svoje pravo glasa na glavnoj godišnjoj skupštini dioničara (po Američkom zakonu svaki vlasnik dionice ima pravo na sudjelovanje i raspravu o poslovanju korporacije).
-sakupiti novac za avionsku kartu kako bi profesor mogao sudjelovati na godišnjoj konferenciji dioničara.

Ono što se sljedeće dogodilo : Profesor Coppola je otišao na konferenciju sa samo jednom dionicom u ruci. Na kraju konferencije kad je došlo vrijem za pitanja i komentare, ustao se i usudio postaviti pitanje koje se do tada nitko od njih nekoliko tisuća prisutnih nije usudio pitati: zašto poduzeće Bayer tretira zaposlenike Haićane kao jeftinu radnu snagu i daje im mizerne nadnice dovoljne samo za jedan obrok dnevno?

Odgovor uprave je bilo: to je zanimljivo pitanje, o toj temi možemo raspraviti nakon konferencije!
Nakon toga profesor je održao nekoliko sastanaka s upravom poduzeća i svojom hrabrošću omogućio bolji život mnogim stanovnicima Haitija! Naime, poduzeće Bayer je povisio nadnice Haićanima i dao mnogo bolje uvjete od onih koji su imali prije istupa profesora Coppole.



Pitanja za razmišljanje: biste li imali dovoljno hrabrosti i vjere istupiti pred nekoliko tisuća ljudi i kao vlasnik samo jedne dionice usuditi se postupiti poput prof. Coppola?

Promjena kao ključ uspjeha

Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu“. Ghandi

Vodeći se Ghandijevom izjavom prirodno bi bilo reagirati i svojim istupom i djelovanjem utjecati na promjene koje se dešavaju ljudima koji su se našli u nezavidnoj situaciji radeći u Benettonu, H&M- u i drugim navedenim poduzećima. Međutim, statistike govore drugačije: od devetoro ljudi samo jedan se odlučuje na promjenu i ustraje u njoj.

Premda ljudi suosjećaju s akterima iz navedenih primjera, ipak radije odlučuju ostati u sigurnosti svojeg vlastitog poznatog djelovanja i stečenih navika. Usporedila bih to sa kukuljicom gusjenice u kojoj se gusjenica sama osjeća zaštićeno i ugodno i kao takva najradije bi ostala tu gdje jeste.
Takvim ljudima koji su poput gusjenica nedostaje hrabrosti, sigurnosti i vjere u ostvarenja svojih ciljeva i što ti ciljevi izgledaju teže ostvarivima teže se odlučuju na promjenu. Takve ljude se još može nazvati „pokazivačima vremena“ jer ne donose promjene i ne izlaze iz svojih kukuljica ma kolika bila nepravda u društvu.

Ono što je bitno naglasiti jest da se treba oduprijeti takvom stilu života. Treba reagirati tamo gdje to situacija zahtjeva. Treba odbaciti mogućnost usvajanja sinonima „pokazivača vremena“ i postati „graditelj satova“. Treba dozvoliti prirodi da djeluje i da iz gusjenice nastane leptir jer je to prirodan proces kojem se nema smisla odupirati.



Budite graditelji satova. Jedino kao takvi možete graditi bolju budućnost sebi,svojim budućim generacijama i ostatku društva. Budite graditelji satova i na konstruktivan način djelujte za dobrobit cijele zajednice i planete zemlje.
U svijetu je mnogo „graditelja satova“ koji su svojim djelovanjem ostvarili velike promjene u društvu ,a njihova imena nisu na listama vodećih bogatih ljudi u svijetu.

Jeste li ikada čuli za imena Tonya Coppola ili Guntera Paulia?

Mračna strana globalizacije

Navedeni primjeri poslovanja poduzeća Manga,Benettona, Monsoona i ostalih velikih korporacija koja koriste nerazvijene zemlje kako bi ostvarili svoju konkurentsku prednost primjer su negativne strane djelovanja globalizacije modernog društva.
Poduzeća u svojim bitkama za stjecanjem titule „brže,bolje,jače“ korporacije, izgubile su atribut socijalno osjetljivih i primjenom vlastitih poslovnih politika kontinuiranog snižavanja troškova iskoristile su potencijalne prilike i svoje proizvodnje preselile u nerazvijenije zemlje. Koristeći ljudski kapital nerazvijenih i siromašnih zemalja omogućile su sebi uštede na troškovima putem niskih nadnica i jeftinog investiranja u kupnju zemljišta, a s druge strane sebi su stvorili mogućnosti ostvarenja većih zarada. Stoga se postavlja pitanje: zašto nerazvijene zemlje ostaju nerazvijene ? Odgovor je vrlo jednostavan: zato što siromah od svoje zarade za svakodnevni rad sebi može priuštiti samo ono osnovno i nužno. Budući da je njegov rad jeftin,on nema dovoljno veliku zaradu da uštedi i dalje investira i na taj način stvara dodatnu vrijednost. Nema jer nema od kuda. Ista situacija je i sa siromašnim zemljama. Od kojih sredstava da se razvijaju? Od poduzeća navedenih u prethodnom tekstu sigurno ne. Tržišnim natjecanjem i borbom za potrošače velikim poduzećima koja globalno djeluju izostala je želja za ostvarenjem „win- win“ situacije. Siromašne zemlje gube i vrte se u krugu vlastite nemogućnosti razvoja, a bogate zapadnjačke zemlje stvaraju još veće dodane vrijednosti. Zajedničke pobjede izostaju, a upravo one bi trebala biti glavna odrednica u ostvarenju boljitka obiju strana.
Situacija u kojoj su se zaposlenici tvornica iz Bangladeša našli je veoma rastužujuća i nezavidna te navodi na razmišljanje o mogućnostima koje se moraju poduzeti da bi se desila promjena kako u kvaliteti njihovih uvjeta rada tako i u općoj svijesti rukovodećih ljudi zapadnjačkih globalnih kompanija.
No,ovdje se nameću i druga pitanja: Koliko su ljudi kao pojedinci zaista spremni preuzeti odgovornost i obvezu napraviti konkretnu akciju kako bi ostvarili promjenu i pomogli da se cijeli koncept današnjeg djelovanja promijeni i tako ujedno utječu na sudbine obespravljenih i iskorištenih radnika? Jesmo li mi spremni napraviti promjenu i problem zaposlene radne snage u Bangladešu ne staviti na marginu i ostati samo na komentiranju i dijeljenju informacija?

06

subota

prosinac

2014

ROBOVI TREĆEG SVIJETA

Jeste li znali da Mango, Monsoon, Benetton i H&M proizvode odjeću u tvornicama u kojima radnici za nadnicu od 1 dolara rade više od 12 sati na dan? Tvornica u Dhakiju (Bangladeš) 24. travnja 2014. godine srušila se u vrijeme kada je u javnosti pojavio problem sigurnosti radnika te loših uvjeta rada u ovim tvornicama, a čiji su radnici svakodnevno izloženi brojnim kemijskim otrovima. Vlasnik ove zgrade je Sohel Rana. U prosjeku ovi radnici rade 67 sati tjedno bez plaćenih prekovremenih. Plaća im je prosječno 38 dolara. Većina ljudi koji rade u ovoj tvornici su žene.

Tako se u javnosti pojavila i priča jedne 19-godišnjakinje koja radi u jednoj od ovih tvornica i plaćena je 68 dolara mjesečno koji su jedva dovoljni da pokriju najosnovnije troškove života. Ona je sretna jer svojoj obitelji na selu šalje određeni dio novaca da bi oni mogli preživjeti, a susjedi na selu joj toliko zavide ja ju pitaju da ih povede s njom. "Dnevni troškovi su previsoki. Radnicima je jako teško preživljavati s takvom plaćom", izjavila je Kalpona Akter, voditelj Centra za radničku solidarnost u Bangladešu. Vlasnici tvornica odgovaraju da si ne mogu priuštiti isplate plaća koje radnici traže, jer tekstilne kompanije u svijetu nisu spremne platiti više za proizvode koje dobivaju u doba kada Zapadne zemlje potresa ekonomska kriza. Kalpona Akter s tim se ne slaže, te smatra da vlasnici tvornica dobivaju dovoljno novca da bi radnicima isplatili pristojne plaće, ali su pohlepni za profitom.

Rušenje ove tvornice počelo je u 8 sati ujutro. U to vrijeme u tvornici je bilo 3122 radnika. Poginulo je 1128 ljudi za čiju smrt neće nitko odgovarati, 2515 je ozlijeđeno a neki će zauvijek ostati invalidi. Urušila se zbog iznimno loših uvjeta. Stropovi su od prije bili napuknuti. Nepoznato je hoće li ozlijeđeni iz Rana Plaze ili rodbina ubijenih dobiti naknadu. Zasad nisu dobili ništa. Ali, od koga uopće da dobiju odštetu? Vlasnik Sohel Rana član je organizacije poslodavaca proizvođača odjeće, koji - kako se zna iz drugih slučajeva bangladeških industrijskih katastrofa - sami i svojevoljno odlučuju tko će na listu za odštetu, a tko ne, pa se ta lista već koristi i za osvete, a možda i za korupciju.''.Direktor tvornice je odlučio da ljudi neće dobiti oštećevinu.

Mjesec dana prije izbio je požar u tvornici Tarzeen Fashions u istom gradu u Bangladešu u kojem je poginulo stotinu ljudi. Tvornička vrata su bila zaključana, a planuo je nepropisno skladišten tekstil. Napravljen je i sporazum za poboljšanje uvjeta rada i povećanja plaća ovih radnika međutim dosta tvrki je odbilo ovaj sporazum potpisati.

Ekonomija Bangladeša ovisi o tekstilnoj industriji i ovim tvornicama. U Bangladešu tekstilna industrija zapošljava četiri do pet milijuna radnika i radnica jer ljudi radije odlaze u tvornicu gdje je strop napukao i zarade makar malo nego da sjede u poplavljenim selima i ne zarade baš ništa. Zapadne zemlje su upravo ovo predvidjele i iskoristile. Pitamo se da li bi trebali kupovati jeftinu odjeću ovih proizvođača za koje radnici rade u katastrofalnim uvjetima i za mizerne plaće. Naravno da ne, ali problem je to što ljudi u Hrvatskoj danas nemaju baš nekog izbora nego kupovati jeftiniju robu, plaće su i ovdje male i danas ljudi rade samo da bi platili račune, stan i hranu i rado bi vrlo vjerojatno kupovali u skupim dućanima gdje radnici rade u dobrim uvjetima. Odgovarati trebaju ljudi koji su krivi za ovu neljudskost i zaustaviti radove u takvim uvjetima jer se sve ovo svodi na par glavnih ljudi u ovim organizacijama. Sigurno je da njihovi menadžeri i direktori imaju mjesečnu plaću veću nego svi zaposlenici u tekstilnoj industriji u Bangladešu godišnje.

Radnici ove tekstilne industrije često štrajkaju i izlaze na ulice te zahtijevaju veće plaće međutim još nisu dobili nikakvo povećanje. Zbog prosvjeda, ali i straha od nasilja, najmanje 400 od 5 000 tekstilnih tvornica je zatvoreno, a policija suzavcem i gumenim metcima radnike pokušava rastjerati s ulica glavnog grada Dhake. Tužno je to što nigdje na vijestima za prosvjede i rušenje ove tvornice nismo čuli, možda je negdje i bilo objavljeno, ali većina ljudi ne zna ništa o ovim događajima. Sumnjam da se ovim vijestima posvetila onolika pažnja kolika je trebala i koliko ljudi je trebalo čuti za ovaj zločin i reagirati. Pitanje je da li smo svjesni da nosimo odjeću koju su sašili robovi iz Trećeg svijeta? Nitko više ne bi trebao kročiti u dućane ovih proizvođača, ali oni su samo jedna kap u moru koji proizvode svoju robu u ovim tvornicama. Kap različitih industrija koje iskorištavaju svoje zaposlenike. Koliko ima priča u svijetu koje nisu objavljene i za koje još ne znamo niti ćemo možda ikada znati.

Slika snimljena u trenutku pada tvornice.





Dokumentarni film o tvornici

Članci vezani uz temu.

Požar u tvornici tekstila u Bangladešu

Radna snaga tekstilne industrije u štrajku- Bangladeš

30

nedjelja

studeni

2014

Slatka društvena odgovornost poduzeća!

Društveno odgovorno poduzetništvo je ono koje ima društvenu korist i na taj način uspješno riješava određene društvene probleme na financijski održiv način, socijalna odgovornost poduzeća predstavlja i uključivanje gospodarskih subjekata u riješavanje problema jednog društva.

U Hrvatskoj postoji više od 500,000 osoba sa invaliditetom i samo rijetki od njih uspijevaju pronaći posao, podatci pokazuju da ih je prošle godine zaposleno samo oko 1500. Položaj osoba s invaliditetom na tržištu rada nije ni približno blizu onakvom kakav bi trebao biti u jednoj državi koja je članica Europske Unije.

Trenutno u Hrvatskoj postoji samo 10ak socijalnih poduzeća a jedno od njih je i tvrtka „Hedona“ iz Križevaca koja proizvodi čokolade i praline.



Osnivač je "Udruga invalida Križevci", a zapošljava ukupno šest osoba od kojih su četiri osobe sa invaliditetom. Ovaj hvalevrijedan projekt, odličan je primjer društveno odgovornog poduzetništva u Hrvatskoj a i šire. Uz vlastita ulaganja iz sredstava „Udruge invalida Križevci“ i sa potporom programa „Poduzetnički impuls Ministarstva obrta i poduzetništva“ uspješno su pokrenuli proizvodnju.

Cilj Hedone je proširiti proizvodnju i zaposliti sve osobe sa invaliditetom s tog područja.

Čokolaterija Hedona

"Osnovna djelatnost tvrtke je proizvodnja čokolade i čokoladnih pralina. Naša tvrtka na domaćem tržištu je prisutna nepunih godinu dana, a ono što je razlikuje od svih sličnih tvrtki jest činjenica da se radi o socijalnom poduzeću u kome većinu zaposlenih čine osobe s invaliditetom. Poduzeće je uređeno na način da je prvenstveno usmjereno na društveno korisno dobro, tj. dobrobit za svakog zaposlenika i kontinuiranu mogućnost razvoja kako zaposlenika, tako i tvrtke. Sva ostvarena dobit u tom poduzeću reinvestira se u zaposlenike, u razvoj njihovih kompetencija i njihovog zadovoljstva, u otvaranje novih radnih mjesta i u sam tehnološki razvoj poduzeća kao i dopunu novih djelatnosti".


Socijalno poduzetništvo i demokratski oblici ekonomskog organiziranja

Poslodavci koji zapošljavaju osobe s invaliditetom dobivaju od države određene poticaje, obično u obliku subvencije plaće (više od 50% ukupne).
Postoji odredba Europske Unije prema kojoj države članice ukoliko u ukupnom broju zaposlenih imaju minimalno 30% osoba sa invaliditetom mogu određene postupke javne nabave osigurati za one poduzetnike koji u svojim poduzećima zapošljavaju teško zapošljive radnike.

Zagrebačka banka izjasnila se kako je spremna smanjiti kriterije kreditiranja za društvena poduzeća, uz uvijet da postoji kvalitetan održivi financijski plan, u čijoj izradi i savjetovanju može pomoći i sama. Obećava maksimalnu kooperativnost prema društveno odgovornim poduzećima, i ističe se po nekoliko donacija u ukupnoj vrijednosti od 37,500 eura koje su dobile „Udruga za održivi razvoj Koprivnice“, „Udruga za mlade Alfa Albona“ iz Labina, autonomni centar Čakovec „Domaće jelo“,udruga „Pružimo ruke“ Bjelovar, te „Društvo distrofičara Čakovec“.

Nažalost, zasad su ovakvi slučajevi socijalnog poduzetništva u Hrvatskoj samo rijetkost!
Znate li za još koji sličan slučaj poduzetništva u Hrvatskoj? Što mislite o ovakvih projektima, zašto ih u Hrvatskoj ima tako malo?
Da li bi država trebala davati još kakve dodatne poticaje?

24

ponedjeljak

studeni

2014

Što je zapravo društveno odgovorno poslovanje?



Društvena odgovornost je pojam koji se u zadnje vrijeme često spominje. Poduzeća u zadnjih deset godina počinju intenzivnije prakticirati društveno odgovorno poslovanje. Ona u sklopu svojih poslovnih aktivnosti vode brigu o društvenim pitanjima i zaštiti okoliša. Koncept društveno odgovornog poslovanja naglašava i gradnju dobrih odnosa s dioničarima, zaposlenicima, potrošačima, dobavljačima, vladom i širom javnosti.

Razvoju prakse društvene odgovornosti doprinijelo je: globalizacija, razvoj informacijskih tehnologija, obrazovanje, veća osviještenost građanstva, klimatske promjene, ugroženost okoliša, porast broja siromašnih u svijetu. Velike multinacionalne kompanije su prve koje su prihvatile društveno odgovorno poslovanje. One su na neki način bile prisiljene započeti s tom praksom, budući da su stalno bile na udaru zbog svog lošeg odnosa prema zaposlenicima, zajednici u kojoj djeluju i okolišu.

Kako bi popravile svoju reputaciju i ojačale brand, kompanije su prihvatile koncept društveno odgovornog poslovanja. Danas kompanije najčešće stupaju u suradnju s različitim organizacijama koje se bave socijalnim problemima i pitanjem okoliša. Tako npr. naftni gigant Shell u suradnji sa Svjetskim fondom za divlje životinje provodi projekte za očuvanje bioraznolikosti na svojim crpilištima u Africi. Dakako da je upitno koliko je njima stvarno bitna prirodna bioraznolikost budući da silno žele sagraditi crpilišta na Arktiku. Naime arktička flora i fauna već su sada jako narušene zbog posljedica klimatskih primjena. Gradnja naftnih platformi ugrožila bi opstanak nekih od vrsta na Arktiku, a nagrada bi bila zalihe nafte dostatne za dvije godine.



Za poduzeća je bitno da svi imaju informaciju da su ona društveno odgovorna. Poduzeća putem medija i svojih izvještaja upoznaju javnost s poduzetim projektima. Društveno odgovorno poslovanje ključno je u izgradnji snažnog i na tržištu prepoznatljivog branda. Kupci su danas svakako vjerniji društveno odgovornim poduzećima i spremni platiti višu cijenu za njihove proizvode. Poduzeća uspješno koriste etiketu društveno odgovornog za jačanje svoje pozicije na tržištu, postizanje konkurentske prednosti, ostvarivanje visokih profita i dugoročne održivosti.

Shell i održivi razvoj

Greenpeace - borba za Arktik

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.